Bahta, tamnoputa robinja, predstavlja simbol nepravednosti i teških uslova koje su mnoge žene pretrpjele tokom istorije. Na žalost, njena priča je samo jedna od mnogih koje ilustruju bolna iskustva roblja u istoriji čovječanstva.
Još 1938. godine beogradska “Pravda” piše o Bahti, afričkoj djevojčici otetoj od strane trgovaca robljem.
Bahta je bila mlada djevojka afričkog porijekla koja je život započela u svojoj rodnoj zemlji u centralnoj Africi. Kao osmogodišnjakinja nenadano je oteta iz svog sela od strane trgovaca robljem. Prodana je i odvedena daleko od domovine.
Nakon nekoliko godina Bahta je dospjela u ruke trgovaca u Istanbulu. Tamo je bila izložena na tržištu roblja gdje je privukla pažnju Šefike-hanume, žene Hadži-Ahmeta iz Posavine. Šefike- hanuma je osjetila simpatiju prema mladoj crnkinji i odlučila je kupiti, preuzimajući je iz okruženja opasnosti i nevolje.
Dospjevši u Šamac Bahta je ulazila u novi život u okruženju južnoslovenskog grada. U domu Šefike-hanume pronašla je sigurnost i ulogu u kući svoje gospođe. Oslobođena 1910. godine, ona je krenula u novi život.
1920. godine udaje se za Ahmet-Efendiju, ali ih je bračna veza skoro odvojila. Ostaje trudna, no dijete je mrtvorođeno. Već naredne godine razvela se od supruga. Nakon toga živjela je mirno, u ulozi penzionerke čiji je život postao simbol borbe.
Hasibe-hanuma, drugarica iz djetinjstva Bahte, udala se za Agu, sina Alijage Izetbegovića, i počela je novi život u Šamcu sa njim. Od tada, Bahta je počela da se brine o njihovoj djeci, Refiki-hanumi i Ahmetu.
Bahta, poznata i kao “Arapka”, nije voljela da bude predmet pažnje i ispitivanja od strane drugih. Ona se skrivala i ljutila kada bi je ljudi gledali i čudili se njenom postojanju. Posebno je izbjegavala da je vide muškarci jer je bila izuzetno posvećena svojoj veri kao Muslimanka.
Opis Bahte, poznate i kao “Arapke”, prikazuje njenu tužnu sudbinu i promjene koje su je zahvatile u starosti. Početak bolesti kao da je oživio njene uspomene na Afriku, što je duboko uticalo na nju. Postepeno se njeno zdravstveno stanje pogoršavalo što je dodatno dovelo do neprijatnosti i ljutnje kod nje. Njene govorne vještine su se smanjivale, često bi pravila greške u govoru što je bilo predmet ismijavanja od strane njenih ukućana. Iako je ranije bila vješta u govoru turskim i arapskim jezikom sada je njen govor bio nedosledan. Ona je otuđivala ljude okolo sebe, grdila ih i bila ljuta, što je pokazatelj nepromišljenosti i unutrašnje borbe.
Ljudi u njenoj okolini pokušali su da joj pomognu intervencijama ljekara, ali je ona odbijala i ostala sama u svojoj kućici. Nije prihvatala medicinsku pomoć sve do kasno, kada više nije bilo šta moglo da se učini.
Ova priča osvjetljava istorijat neprikosnovene žene koja je proživjela buran život, sa svim njenim „ožiljcima“, te je simbol ljudske izdržljivosti i borbe za jednakost.
