Šamac je iznjedrio mnoge poznate ličnosti, a jedan od njegovih najdražih sinova je Srebrenko Repčić. Rođen 1. decembra 1954. godine u Bosanskom Šamcu. Repčić je od malih nogu pokazivao nevjerovatnu strast prema fudbalu. Njegov put od skromnih početaka u rodnom Bosanskom Šamcu do zvijezda jugoslovenskog fudbala bio je ispunjen trudom, odlučnošću i beskrajnim talentom. Na početku svoje karijere, od 1969. do 1973. godine je igrao za FK Borac iz Bosanskog Šamca, zatim je nastupao za Slogu iz Doboja od 1973. do 1975, a prije prelaska u Crvenu zvezdu nosio je dres Sarajeva od 1975. do 1979. godine .
U ljeto 1975. godine stigao je na Koševo, a već u svojoj prvoj sezoni oduševio je sve stručnjake, ali i navijače bordo tima, obzirom da je sa deset postignutih pogodaka bio najbolji strijelac Sarajeva u sezoni 1975/76. Pristalicama bordo boje iz te sezone posebno su ostali upamćeni njegovi golovi u derbijima protiv Željezničara.
Zoran Lukić, Faruk Hadžibegić i Srebrenko Repčić u zagrljaju navijača napuštaju teren
Repčić je sa sjajnim partijama nastavio i u 1976/77., kada su on i Sušić skupa postigli 20 pogodaka, te bili ključni igrači Sarajeva u borbi za opstanak u Prvoj ligi. Tandem Sušić – Repčić u narednoj sezoni je promovisao Radomira Savića u prvog strijelca Prve lige. Već tada Repčić je bio na meti velike četvorke, ali je na Koševu ostao i u sezoni 1978/79., kada je ponovo imao sjajan golgeterski učinak. Postigao je dvanaest pogodaka u svim takmičenjima, a Sarajevu je na kraju za dlaku izmakao plasman u Evropu.
Kao napadač, Repčić je posjedovao jedinstvenu kombinaciju brzine, tehnike i instinkta za postizanje golova. U FK Sarajevo, gdje je proveo najveći dio svoje igračke karijere, postao je simbol borbenosti i majstorstva na terenu. Njegovi golovi nisu samo donosili pobjede, već su budili radost u srcima navijača. Njegova sposobnost da pronađe put do mreže, često u ključnim trenucima, činila ga je neustrašivim protivnikom i omiljenim herojem navijača.
Repčić u duelu sa odbranom Hajduka
Nakon pune četiri godine, Repčić u ljeto 1979. godine napušta Koševo, te skupa sa Radomirom Savićem prelazi u Crvenu zvezdu. U klubu je igrao do 1983. godine, sa izuzetkom sezone 1981/82, kada je zbog služenja vojnog roka, odigrao samo jedan meč i to u finalu Kupa protiv zagrebačkog Dinama (4:2). Odigrao je 120 zvaničnih mečeva i postigao 31 gol. Osvojio je dvije šampionske titule 1980. i 1981. godine i nacionalni Kup 1982. godine.
Najbolji period u karijeri imao je u dresu Crvene zvezde, a tada je odigrao i jedini meč za reprezentaciju Jugoslavije , 22. marta 1980. u pobjedi protiv Urugvaja od 3:1 u Sarajevu. Odigrao je i šest utakmica za Olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije na igrama u Moskvi 1980. godine. kada je osvojeno 4 mjesto.
Nakon Zvezde, karijeru je 1983. godine nastavio u turskom Fenerbahče, a još je nastupao i za Standard Lijež, te francuski Gengan.
Repčićeva igra bila je elegantna i efikasna. Njegova prisutnost na terenu unosila je sigurnost i inspiraciju, kako za saigrače, tako i za sve koji su ga gledali. Bio je poznat po svom nepokolebljivom duhu, nikada nije odustajao i uvijek je davao sve od sebe za tim.
Nakon što je “ okačio kopačke o klin“, Repčić je nesebično dijelio svoje znanje kao trener, oblikujući nove generacije fudbalera. Njegova posvećenost igri i ljubav prema fudbalu ostavili su dubok trag u sjećanju mnogih. Njegova priča je priča o ljubavi prema igri, neuništivom duhu i vječnom tragu koji je ostavio u svijetu fudbala. I na kraju ove priče o istaknutom fudbaleru, „ljudskoj gromadi“, prijatelju i sugrađaninu, možemo poručiti da su Šamčani ponosni na njega, na sve što je postigao i na način na koji je predstavljao svoj rodni grad.
