U malom, živopisnom selu Crkvina, gdje svi poznaju jedni druge i život teče lagano, živi djevojčica po imenu Dunja.
Dunja je završila drugi razred i njena duga, sjajna kosa bila je predmet ponosa. Međutim, iako prilično mala, pokazala da je itekako veliki čovjek.
Jednog dana, nakon što je čula priču o djeci koja se bore sa rakom i čija kosa opada zbog tretmana, osjetila je duboku potrebu da pomogne. Shvatila je da, iako je samo dijete, može učiniti nešto što će donijeti osmijeh na lice drugim mališanima.
„Mama, tata,“ rekla je jednog popodneva, „želim da skratim kosu i da je dam djeci koja su bolesna. Znam da će im to mnogo značiti i pomoći im da se osjećaju bolje.“ Njeni roditelji, duboko dirnuti, odlučili su da podrže ovu odluku.
Svojim postupkom pokazala je pravu vrijednost altruizma koji je usvojila iz kućnog vaspitanja. Roditelji, Željko i Marina, od malih nogu su je učili važnosti pomaganja drugima i brige o ljudima oko sebe. Kada su otišli do frizera, Dunja je sjedila mirno, osjećajući veliku odgovornost. Dok su joj odrezali kosu, nije mogla da ne pomisli na svu radost koju će njena donacija donijeti.
Pažljivo upakovanu kosu su proslijedili Udruženjima za djecu oboljelu od malignih bolesti „Iskra“ u Banjaluci i „Srce za djecu oboljelu od raka“.
Ubrzo je porodica dobila vijest da su članovi udruženja bili dirnuti ovim gestom male devojčice. Svi su bili oduševljeni ne samo veličinom Dunjine kose, već i veličinom njenog srca.
Kako saznajemo djevojčica obožava školu, drugare, folklor, uvijek je nasmijana i puna ljubavi ka svima.
Ova priča o maloj Dunji pokazuje kako kućno vaspitanje i altruizam mogu imati dubok uticaj na živote drugih. Iako mala, pokazala je ogromnu zrelost i ljubaznost, učeći sve oko sebe šta znači biti pravi prijatelj i pomagač.
Tako je Dunja Maslić iz Crkvine, sa svojom velikodušnošću i ljubavlju, postala primjer svima koji su čuli njenu priču. Njen gest nije samo bio akt dobrote, već i podsjećanje na to kako čak i najmlađi među nama mogu učiniti svet boljim mjestom.
